O sreći
Došlo je vreme da bi moju devojčicu trebalo učiti crtanju. Trudila sam se pokazati joj kako da nacrta srce; pa to je miš, uši od zeke i tako redom, nikako da potrefim, za crtanje sam totalni antitalenat. Ajde opet, ajde opet; izgleda da je silno zabavlja moj uzaludan trud. I dobro eto, zabavismo se, a crtanje će već naučiti, ili neće ako su geni odradili svoje.
Sve u svemu ovo me podseti na jednu priču koju bih da vam ispričam:
Otac je imao dva sina: jednog je ostavio u sobi s igračkama, a drugog u sobi s konjskim izmetom.
Nakon nekog vremena obiđe prvog kojeg je zatekao kako sedi u uglu i posmatra igračke - mora da postoji neki problem, dok je toliko puno igračaka u sobi.
Drugi sin igrao se sa svojim sadržajem sobe - ako je toliko izmeta, mora biti i ponija. Nije ga našao ali bilo je zabavno tražiti ga.